Svijet od sivila i prašina..

Kad san neće na oči

14.05.2019.

para siempre

Ako On nikada neće iz Mostara, neću ni ja! #J

10.05.2019.

Nemoj mi suditi

Ti ne sudi ljudima
K'o da bolje od njih znaš
Šta se kruni danima u srcima...

08.05.2019.

Seule

Živim u Parizu. Živim u Parizu posljednjih par mjeseci. Pariz jeste veličanstven. I skup. Ali prije svega, veličanstven. Ulice su toliko lijepe, arhitektura me svaki put ostavi bez daha.
Grad je ljubavi. Grad je ljubavi za sve one koji se vole i koji zajedno mogu biti tu. Za njih je raj na zemlji! Za nas koji smo sami je samo bolni podsjetnik na ono što nemamo. I trudi se čovjek da uživa. I uživa većinu vremena, ali kad si sam na svijetu, nije lijepo.

27.04.2019.

Mislim da mi treba jedan dobar psihić

Sanjah sinoć jednu djevojčicu, bolesnu, s visokom temperaturom, umotanu u crnu dekicu. Trebam da je okupam da bih joj spustila temperaturu. Ne znam ko je, ali osjećam da mi je neko jako blizak, jako bitan. Nosim je u kupatilo na spratu koje je tek nedavno završeno. Otvaram vrata, spuštam je u kadu i kako podižem glavu, uloge se mijenjaju. Ja sam ta koja sjedi, ali ne u kadi nego na nekom gradilištu, gola i sama. Drhtim, grlim samu sebe. Mnogo je ljudi oko mene i svi me gledaju, svi se smiju. Trudim se da ustanem i obučem se i da djelujem ponosna na svoje tijelo iako umirem od sramote. Uzimam spavaćicu i konačno se sakrivam od svijeta.

07.03.2019.

Erasmus

Jesam spominjala Erasmus? Nope! Here we go!
Svi su mi rekli da je super što idem, da ću se divno provesti itd, itb. Neki od mojih prijatelji su išli i vraćali se u suzama jer se nisu htjeli vratiti u Bosnu. Već sam mjesec dana ovdje i jedva čekam da se vratim!
Kao prvo nismo u Parizu nego nekih 40 min metroom od Pariza. Ne, onog famoznog željeznog diva ne mogu da vidim s prozora. U ovih mjesec dana jednom sam ga vidjela i to je to. A naselje gdje smo mi je geto naselje. Strašno i po danu, a kamoli po noći. Strašno i prljavo i sve smrdi... Strah nas je izaći iz sobe.
Kao drugo, Univerzitet ovdje je užasan. Semestar je počeo 21.1. a mi još uvijek nemamo stalan raspored, niko nema pojma da smo tu. I tako mi lutamo po ogromnom Univerzitetu molimo da nas prime na predmete koji nam ne trebaju jer, pobogu, fali nam ECTS bodova.
Pa onda.. Došle smo da poboljšamo svoj francuski, ali slušamo engleski i španski, a predmete koje imamo na francuskom nam predaju strani profesori.
Stipendiji tek od danas imamo pristup (4.2. smo došle ovdje). I plus imamo problema s bankom (banke u BiH su bolje od ovih ovdje!!!). Ne postoji ništa s čim nismo imali problema!
I tako.. Razmislite dobro gdje idete na Erasmus ljudi moji! Kolegica bila u Gljivicama u Poljskoj (nikad čuli zar ne), a bilo joj je toliko dobro da je dva puta išla! Prijatelj bio u Turskoj bilo mu savršeno.. A ja sam došla u "Pariz" i jedva čekam 28.6. da se vratim u prelijepu Bosnu i Hercegovinu.

19.12.2018.

Daj ugrij me tim ledom

Dugo me nije bilo. Dugo me ništa nije pomijeralo .. toliko.
Večeras sam baš nešto depresivna. Ovih dana sam na izmaku snaga. Umorna sam psihički, fizički još više. Koliko čovjek podnijeti može? Da ti knegla u grlu stane dok ostavljaš majku u bolnici, da trčiš kući jer tata je sam. Da si umorna non stop i da te sve boli, ali da i dalje radiš iako su ti ruke popucale i da te bole.
Ali glumiš. Nabaciš osmijeh i na svako -Kako si? odgovaraš -Ko zmaj!
A karta je kurva. Život kad dijeli da ti jednu dobru pa tri loše. Ne dijeli živote više. Ne mogu.
I poznaju li vas vaši roditelji? Mene moji ne znaju sekunde jedne. Oprala sam posljednju turu suđa za danas, sjela u ledenu kuhinju i plačem nad tek skuhanom šoljom kafe dok tata u drugoj sobi gleda snuker. It's a wonderful life isn't it?

25.05.2018.

Još je daleko svitanje..

Pusti nek traje
Sve dok traje dobro je
Ne obećavaj ništa
Ja te ne tražim ništa
Lijepo je i to je sve. :)

21.05.2018.

Ako si me voljela, što me nisi povela?

Ništa me ne dotiče zadnjih dana, ništa me ne muči.. A opet nisu neki dobri dani. I sve je ok, ali sve je dosadno i uzbudljivo i bezveze.. I nema šta da se kaže, a želi se reći nešto..

07.05.2018.

ljubav okreće točkove

24.04.2018.

krijem trag od duhova i na duši vreo žig..

Pekarski noćni život bio je povoljan jedino za održavanje bloga. Jedno poglavlje je završeno (hvala Bogu, i Akrobati).
Počela sam da radim nešto drugo i sve je nekako bolje. Valjda što sam odmornija i rahatnija. Mislim da se vraćam staroj sebi koja voli život i kojoj je svaki novi dan avantura.
Pekara je bila ono što mislim da svako od nas mora proći na ovaj ili onaj način. Morala sam da radim i da stižem na predavanja, a da radim za mizernu platu od koje kad se kirija plati jedva imaš "za hljeba". Gle ironije.
Pekara je lekcija i naučila me da uistinu cijenim sve što imam i da cijenim ljude. Lakše mi je razumjeti i osjećati empatiju. Nije bilo nimalo lako jer sam bila rob i pritom se uništila i fizički i psihički, a s mušterijama se uvijek smijala kao da sam najsretnija na svijetu. A bila sam daleko od toga.
Gotovo je. Evo dva i po mjeseca kako dolazim sebi i ližem si rane. I ok sam. Vrijeme je za promjene! :)


Stariji postovi

Svijet od sivila i prašina..
<< 05/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031